Kabinet grafike
HAZU specijalizirana je muzejska institucija koja
se bavi prikupljanjem i prezentacijom crteža, grafika,
plakata i grafičkih ploča. Od 1997. godine u sklopu
Kabineta grafike djeluje kalkografska radionica
u kojoj se tiskaju grafičke mape suvremenih autora
i mape kalkografskih otisaka s grafičkih ploča iz
Zbirke. Kabinet grafike ima razvijenu izložbenu,
izdavačku i pedagošku djelatnost.
Fundus je razvrstan u četiri zbirke s preko 21 000 inventarnih jedinica, domaćih i europskih majstora: Stara zbirka crteža i grafika 15. – 19. stoljeća, Zbirka crteža i grafika 20. i 21. stoljeća, Zbirka plakata i Zbirka grafičkih ploča. Tu su zastupljena
brojna važna imena hrvatske i europske povijesti
umjetnosti : J. J. Klović, M. Rota Kolunić, A. Medulić,
M. A. Raimondi, Carracci, G. B. Tiepolo, G. B. Piranesi.....
, P. Cezane, J. Arp, R. Delaunay, M. Kraljević,
M. Cl. Crnčić, T. Krizman, Lj. Babić, S. Glumac,
S. Šohaj, E. Murtić, Z. Prica, M. Šutej, B. Bućan, Z. Keser, G. Zigaina,
R. Canogar...
Zbog iznimne osjetljivosti građe na svjetlo, promjene
temperature i vlage u izložbenom prostoru, Kabinet
grafike nema stalni postav. Organiziraju se povremene
izložbe iz fundusa, izložbe recentne umjetnosti
- Hrvatski trijenale grafike i Hrvatski trijenale
crteža, te izložbe u suradnji s drugim domaćim i
međunarodnim institucijama. Svaki izložbeni projekt
popraćen je katalogom, a u posljednjih pet godina
i interaktivnim CD-om. U prostorima Kabineta grafike
i Kalkografske radionice održavaju se edukativne
aktivnosti za učenike osnovnih škola i studente
Akademije likovnih umjetnosti i Filozofskoga fakulteta
u Zagrebu.
Kabinet grafike
osnovan je 1916. godine u okviru Umjetničkog razreda
Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti,
kao Odsjek Strossmayerove galerije. Tu se skupljala
građa koja je pristizala iz različitih izvora.
Institucionaliziranje muzejske ustanove počinje
nakon Drugoga svjetskog rata krajem 1948. i početkom
1949. godine, kada je poslijeratnom politikom
zaštite kulturne baštine došlo do prikupljanja,
razvrstavanja i objedinjavanja umjetničke građe
po principu istorodnosti. Tada joj je pridružena
i Valvazorova zbirka Nadbiskupije zagrebačke.
Kada je 1951. godine, dr. Stella Ubel imenovana
upraviteljicom Grafičkoga kabineta i kustosicom
Valvazorove zbirke, započinje službeno djelovanje
ove Akademijine muzejske institucije. Godinu dana
kasnije Grafički kabinet dobiva prizemlje istočnoga
pročelja Vranicanijeve palače u kojemu su smješteni:
spremište, čitaonica za korisnike, radni prostori
i izložbeni prostori. Već 1953. godine otvorena
je prva izložba grafika J. Callota iz Valvazorove
zbirke, čime započinje njegovo javno djelovanje.
Tijekom tri desetljeća gostoprimstva Valvazorovoj
zbirci realizirano je pet vrijednih izložbi, a
1996. godine, na zahtjev Nadbiskupije zagrebačke,
ona je ponovno pridružena Metropolitanskoj knjižnici
i smještena u prostore Hrvatskog državnog arhiva
na Marulićevu trgu, gdje se i danas nalazi.
U posljednja dva desetljeća fundus
Kabineta grafike je više nego udvostručen. Tada su različitim
posredovanjima i poticanjima umjetnika pristigle
brojne donacije među kojima treba istaknuti donacije
S. Glumca, P. Gavranića, S. Šohaja, I. Lovrenčića,
M. Šuteja, E. Murtića, Z. Price, G. Zigaine, R.
Canogara, B. Suhija, B. Bućana, Z. Kesera i druge.
Pojačana je izložbena, izdavačka i pedagoška djelatnost.
Započet je proces digitalizacije građe i proces
novoga opremanja građe - usklađivanja s međunarodnim
standardima čuvanja i zaštite građe.
|
