Izložba recentnih grafika
i grafičkih listova iz mape Ana Sladetić / Dream Maps
Edicija ARGOLA mapa 21.
25. veljača – 16. ožujak 2021.
Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Strossmayerov trg 12, Zagreb
Zanesena propitivanjem granica i širenja protega tradicionalnih medija te traganjem za novim mogućnostima pojedinih tehnika, grafičarka Ana Sladetić inovativnim i aktualnim vizualnim i/ili prezentacijskim strategijama u svojim radovima, uvijek iz vrlo osobnog rakursa, tematizira rubne, zanemarene ili teško uhvatljive fenomene. Anini radovi, bilo da pripadaju tradicionalnim likovnim medijima bilo pak intermedijalnim i multidisciplinarnim kategorijama, neposredni su iskazi umjetničine izrazito intimne poetike.
Intimizam osobnih kodova i autoreferencijalnost inherentni su i recentnoj grafičkoj mapi Dream Maps iz edicije Argola u izdanju Kabineta grafike HAZU (2020.), koja pripada istoimenoj seriji radova. Dream Maps vizualni su zapisi najdojmljivijih Aninih snova, opredmećene igre nesvjesnog (C. G. Jung) i njegovih simbola. Naizgled nepovezani, nepouzdani i nepostojani, snovi su nesvjesne interpretacije vlastitih misli, problema, mašte, sjećanja i zabačenih uspomena, osobnih i društvenih kompleksa, nametnutih predrasuda, počinjenih pogrešaka, djetinjih želja, osjećaja, nagona, apstraktnih pojmova te sretnih ili uznemirujućih događanja.
Magijski odrazi iskonskog, proživljenog, kolektivnog ili potisnutog, efemernim i zagonetnim govorom nesvjesnog, u Anino svjesno naviru kao misaone mreže snolikih iracionalnih i složenih mentalnih shema, kodiranih simboličkih vizija u kojima sve može poprimiti simboličku formu ili značenje. Sustavom slobodnih asocijacija fluidne i hibridne motivike prirodnih pojava, predmeta ili apstraktnih pojmova umjetnica otvorenom zaigranošću campovskog narativa uprizoruje snove kao vedre i lepršave ikoničko-ideogramske prikaze naglašenog kolorita. U grafičkoj mapi Dream Maps aproprijacijama i vizualnim citatima masovne kulture uprizoruju se predodžbe kolektivnih snova (želja) temeljenih na arhetipskim uzorcima arhaične kolektivne svijesti. Reklamno-ludičkim vizualnim idiomom preslojavanja gotovih vizualnih rješenja, predložaka te stereotipa i klišeja o muškosti, moći, bogatstvu, obilju, zabavi ili putovanjima Ana reinterpretira arhaične mitove o junaku, obilju, ljepotici ili transcendenciji, odnosno arhetipski kolektivni san o osobnom napredovanju kroz kolektivne potrošačke vizije novih bogova i demona suvremenog čovjeka i materijalističke današnjice.
Ana primjenom relacijske estetike (N. Bourriaud) i suvremenih postmodernističkih strategija citatne igre, montaže i kolažiranja te ludičkih kodiranja u mapi materijalizira efemerni jezik nesvjesnog i arhivira predodžbe kolektivnog sna razotkrivajući kako svi gajimo slične težnje, strahove i želje.
Ana Petković Basletić
Izložba je otvorena radnim danom od 10 – 16 sati
Virtualna izložba povodom Noći muzeja 2021.
Grafičke mape iz edicije ARGOLA 2017. – 2020., II. dio
petak, 29. siječnja od 18 – 01 sat
Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
autorice virtualne izložbe
Vesna Kedmenec Križić
Ana Petković Basletić
urednica
Ana Petković Basletić
autorica projekta Argola
mr. sc. Slavica Marković
autori tekstova:
Vesna Kedmenec Križić
Ana Petković Basletić
Ružica Pepelko
Iva Körbler
Vanja Babić
Ivana Mance
Mateja Fabijanić
Edicija Argola Kabineta grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti pokrenuta je 2013. godine. Osmišljena je za promociju hrvatske grafike u sklopu koje se predstavljaju grafička ostvarenja autora različitih generacija i poetika u namjeri širenja i popularizacije recentnog stvaralaštva koje ostaje zabilježeno u zaokruženoj umjetničkoj cjelini unutar male naklade grafičkih mapa. Umjetnici su primjenjujući različite grafičke tehnike od dubokog do plošnoga i visokoga tiska te njihovih inovativnih inačica, u metjerski besprijekornim interpretacijama, ostvarili male peterodijelne cjeline raznolikog umjetničkog senzibiliteta i likovnih preokupacija njegujući specifičnosti grafičkog medija.
U ovoj ediciji do sada su predstavljene grafike dvadeset renomiranih suvremenih umjetnika koji su svojim djelovanjem obogatili hrvatsku grafičku scenu. Nakon izložbe održane početkom 2017. na kojoj je predstavljena prva dekada mapa nastalih u periodu od 2013. do 2016. godine odlučili smo se za predstavljanje novih deset mapa izdanih u razdoblju od 2017. do 2020. godine. Iako u početku zamišljena kao realna izložba koja se trebala održati u izložbenom prostoru Kabineta grafike povodom manifestacije Noć muzeja, 2021. zbog situacije izazvane COVIDOM-19, a nažalost i potresima, izložbu predstavljamo virtualno. Na izložbi se mogu pogledati umjetničke grafičke mape Kristine Restović, Maria Čaušića, Ive Ćurić, Maje Rožman, Josipa Butkovića, Edvina Dragičevića, Celestine Vičević, Ivane Franke, Hame Čavrka i Mirana Šabića te upoznati grafičke tehnike koje su umjetnici primijenili pri njihovu stvaranju. Izloženi radovi popraćeni su predgovorima povjesničara umjetnosti i likovnih kritičara kao i drugim detaljima vezanima uz ediciju.
Ovom prezentacijom ostvarenja vrsnih hrvatskih grafičara želja nam je pružiti uvid u našu vrijednu ediciju i potaknuti zanimanje javnosti za suvremenu grafičku umjetnost.
Vesna Kedmenec Križić
Pogledajte virtualnu izložbu: klikom na fotografiju naslovnice započnite pregled galerije.
Muzejske institucije tijekom 2020. i 2021. godine nizom pojedinačnih međunarodnih memorijalnih izložbi od Rima i Londona preko Bassana del Grappa, Venecije, Rotterdama, Kopenhagena i Berlina pa sve do New Yorka obilježava tristotu godišnjicu rođenja Giovannija Battiste Piranesija (1720. – 1778.), posljednjeg velikog starog majstora talijanske grafike i najvećega grafičkog genija nakon Rembrandta. Rođendanskom jubileju pridružuje se i Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izložbom iz fundusa Giovanni Battista Piranesi i vedutistički odjeci.
Slavljenička prigoda potaknula nas je da se posvetimo bakropisima obitelji Piranesi, jednoj od rijetko većih majstorskih sastavnica Stare zbirke i zbirke 19. stoljeća. U Kabinetu grafike čuva se ukupno četrdeset i devet grafika Piranesijevīh, od kojih je dvanaestak Giambattistinih, dok su ostali radovi njegova sina Francesca. U nedostatku cjelovitog majstorova opusa i njegovih integralnih cjelina, izložba umjesto monografskog pristupa širi kontekst predstavljanja odjecima Giambattistinih djela kako u radovima njegova sina Francesca tako i unutar grafičke produkcije veduta drugih grafičara na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće, nastalih za tržišne potrebe Grand Toura i ranih turista. Bez obvezujuće ukupnosti stvaralaštva, fokusiranim pogledom izbliza na naše listove antologijske serije Vedute di Roma (od 1740-ih do smrti) te rasute listove serijâ Antichità Romane de' Tempi della Repubblica e de' primi Imperatori (1748.), Campius Martius Antiquae Urbis Romae (1762.), Vasi, Candelabri, Cippi, sarcofagi, tripodi, lucerne ed ornamenti antichi (1778.) i Différentes vues de quelques Restes de trois grands Edifices qui subsistent encore dans le milieu de l' ancienne Ville de Pesto autrement Posidonia qui est située dans la Lucania (1778.), produbljujemo katalošku i interpretativnu obradu radova uspostavljajući kronološke granice te trasiramo genezu umjetničkog rukopisa u vremenskoj progresiji. Sistematizacijom listova unutar stvaralaštva i kasnijih kalkografskih izdanja te konteksta vremena ocrtavamo fizionomiju autorskog opusa kroz tri ključne Piranesijeve preokupacije – arheologiju, vedutizam i primijenjenu umjetnost, ali se i dotičemo složenog pitanja difuzije i brojnosti naklada koje nadilaze Piranesijev životni vijek, pritom upozoravajući na problematiku kvalitete naknadnih izdanja te aporije autorstva oca i sina u kasnijim serijama. Izložbenu jezgru reprezentativnih grafičkih listova Giovannija Battiste Piranesija proširili smo na odabrane grafike iz serije Antiquités de la Grande Gréce (1804. – 1807.) njegova sina Francesca, najbližeg Giovannijeva sljedbenika i nastavljača, te na desetak ostvarenja nekolicine talijanskih klasicista u kojima se prepoznaju odjeci vedutističkih kompozicija velikog majstora. Proširenjem referencijalnog okvira na sina i rimske vedutiste s jedne strane otvaramo pitanje odnosa i valorizacije Francescova djela u sjeni oca, dok s druge kontekstualiziramo kulturološki fenomen Grand Toura, kao i sretan usud kultnih veduta nenadmašnog Giovannija Battiste Piranesija.
Ana Petković Basletić
virtualna izložba: Miroslav Kraljević / Izbor antologijskih crteža iz fundusa Kabineta grafike HAZU
autorice izložbe: Ružica Pepelko, Ana Petković Basletić
fotografije: Ivo Ćurić
Kabinet grafike HAZU, prosinac 2020.
Miroslav Kraljević
Izbor antologijskih crteža iz fundusa Kabineta grafike HAZU
Opće tumačenje crteža kao neposrednog i pristupačnog oblika umjetničkog izražavanja u našoj povijesti umjetnosti zorno se ogleda u djelu Miroslava Kraljevića (1885. – 1913.), jednog od naših ponajboljih crtača. Crtačka strast, oštar um, pronicljivo oko, kao i iznimna metjerska izvrsnost, osobine su koje Miroslava Kraljevića neizbježno ističu za referentni primjer. Izborom osam antologijskih crteža Miroslava Kraljevića iz fundusa Kabineta grafike HAZU naznačuju se bitne odrednice autorskog pristupa te se podcrtava značenje njegova crtačkog obola nacionalnoj, kao i europskoj kulturnoj baštini. Sažeto predstavljanje radova pariške faze (1911./1912.) – izuzev Autoportreta (1909.), uvodi nas u jednogodišnje razdoblje naglog stvaralačkog sazrijevanja i likovnog vrhunca, obilježenog stalnim crpljenjem iz neposrednog životnog okruženja, osobnog življenja i proživljavanja uzavrelosti pariškog velegrada u svim njegovim oprečnostima – ljepotā i grozotā, otmjenosti i razvrata, mondene raskoši i bijede. Ti naoko grozničavi zapisi društvene zbilje, bilježeni do dnevničke postojanosti, mogu se sintetizirati u nekoliko bitnih Kraljevićevih tematskih obuzetosti – od autoportreta i portreta, preko muško-ženske igre nagovaranja, tj. osvajačkih taktika udvaranja i zavođenja prožetih kavanskom i bordelskom ikonikom (Udvaranje, Muškarac i žena kod stola, Žena i muškarac kod stola), erotike u kojoj se najdosljednije provlači sveprisutna tema dijabolične fatalne žene (Akt u crnom, Žene kod stola), sve do literarnih predložaka (Pitanje) ili kazališnih uprizorenja ( Balerina). Osim u autoportretima, poput ovog iz 1909., Kraljevićeve pomalo karikaturalne fizionomske crte nerijetko se prepoznaju na crtežima druge tematike kao U vrtu za kavanskim stolom, gdje, pod bremenom bolesti, problematizira svoje postojanje u ulozi osamljenog promatrača života. Služeći se najjednostavnijim materijalima – papirom te crtaćim alatima poput olovke, ugljena, krede, tuša i pera, tj. kista, u duhu Apollinnaireova načela naglih intenzivnih doživljaja i brzog duhovitog izražavanja sažetim rukopisom na granici opisivanja i apstrahiranja iscrtava smione kronike osobnih opsesija. S velikom dozom cinizma, ali bez osude, Kraljević dokumentira višeslojnost i dijaboličnost ljudske naravi te silovitost porivā u mračnoj alkemiji ljubavnih požuda. Brzina i lakoća autorova sigurna poteza perom, virtuoznost samouvjerene ruke, kao i namjerna nedovršenost, varljivo navode u zaključak kako svi Kraljevićevi crteži nastaju isključivo u salonima, barovima, kavanama, parkovima, varijetèima, javnim kućama ili kazalištu. Dok crtački blokovi među čijim stranicama su i olovkom zabilježeni jezgroviti prvoklasni prikazi avangardnog baleta ruske kazališne trupe Sergeja Pavloviča Djagiljeva koja je svojim izvedbama od 1909. godine oduševljavala kako Pariz tako i ostale europske metropole svjedoče o umjetnikovu radu i u neposrednom okruženju, složene i razrađene kompozicije u tušu ili pastelu nastale su u izolaciji atelijera. Upravo crtež najradikalnije očituje maestralnost Kraljevićeve stvaralačke misli i autentičan likovni idiom. Formiran na tradiciji akademizma, upoznat s dramatičnim prevratima u oblikovanju i poimanju likovnog djela s prijelaza i početka stoljeća, zahvaljujući osobnoj otvorenosti novom, Kraljević gradi autorski rukopis na utjecajima i parafrazama različitih stilova – od baroka i rokokoa, preko realizma i simbolizma, sve do impresionizma i postimpresionizma, kao i pojedinih umjetničkih uzora (Jordaens, Goya, Guyso, Manet, Degas, Toulouse-Lautrec, Cézanne…), ostvarivši tako sasvim osobni, složeni izraz. U tom jedinstvu različitog, u tematskim i ikonografskim inovacijama, novoj koncepciji prostora i kompozicijskih rješenja te naglašenoj plošnosti i ekspresivnosti, nadolazeća generacija prepoznala je izvorište novog duha, kao i smjernice kojima su dalje gradili hrvatsku modernu umjetnost.
