Predstavljanje grafičke mape Edvin Dragičević / Subterraneus
Edicija ARGOLA mapa 16.
i otvorenje izložbe
u petak, 15. veljače 2019. u 13 sati
Kabinet grafike Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti
Strossmayerov trg 12, Zagreb

Na predstavljanju će govoriti:
Vesna Kedmenec Križić, muzejska savjetnica
Ana Petković Basletić, kustosica
izv. prof. art. Edvin Dragičević, umjetnik

Još je Heraklit izjavom Rat je otac svemu, svemu kralj proglasio rat gospodarom svemira, tvorcem novih svjetova i društvenih poredaka. Upravo ta premisa u potki je Subterraneusa. Kao logički produžetak i nadopunu djelima nastalim zadnjih desetak godina (ciklusi Iluzija sigurnosti i Kontrolirati nemoguće), Edvin Dragičević nastavlja problematizirati temu rata, ali ovog puta bez svoje prepoznatljive idiomske ironije. Polazeći od arganovske istovjetnosti arhitekture i kulture, estetikom uništenja umjetnik strpljivo oblikuje pretkazujuću viziju, svoju „oglednu zbirku“ nadzemnih ruševina i podzemnih labirinata. U ništavilu ne-prostora bezvremene neokaljane bjeline lista stoje izolirani osamljeni motivi oprečnih svjetova. Nadzemnom razorenom sablasnom svijetu naseljenom „kosturima“ imaginarne bezlične utilitarne ili vojne arhitekture suprotstavlja se podzemni skladan labirintno-modularni prazni svijet geometrije. Proturječnost svjetova pojačana je oprečnošću duktusne fakture. Bakropisnom linijskom minucioznošću gustih titravih poteza u strukturu tih tihih svjedoka ratnog stanja (P. Virilio) iznova se upisuju bolna sjećanja na strahote koje su se dogodile, koje se događaju i koje će se tek dogoditi. Naprotiv, „mjesto zaklona“ jasnim čvrstim širokim konturnim linijama razgraničava prazninu oblikujući prostor koji tek treba ispuniti. Motivskom te kompozicijskom jednostavnošću Dragičević ne banalizira problematiku negativnog ljudskog djelovanja već potencira nelagodu užasa pritom uspijevajući da ipak ne postane užasavajuća. A opet, iza te privlačne jednostavnosti skriva se iskaz ljudskog tragizma.

Naizgledna suprotnost fikcijskog heterotopijskog svijeta distopijskog nadzemlja i utopijskog podzemlja zapravo je jedinstvena istovjetna refleksija predodžbe svijeta (nakon atomske bombe) u kojoj se ogleda San o uništenju (koji) se iz beskonačnosti prevodi u konačnost (A. Le Brun), refleksija u kojoj mit o kraju čovječanstva postaje surova realnost u kojoj je budućnost monstruozno vrijeme poraza i nemoći. U toj izopačenoj perspektivi dehumanizacije civilizacije na izmaku, poharane razaranjem i kaosom, čovjeku preostaje tražiti utočište u svijetu podzemlja, stoljetnom eufemizmu za Pakao, koji postaje mjesto naših nadanja. Tako suočenima s golom ružnoćom svoje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti te s civilizacijskom krizom uznemirujućih proporcija ne ostaje nam nego pitati se srljamo li doista u neopozivi kraj potpunog uništenja.

iz predgovora Ane Petković Basletić



Izložba je otvorena od 15. veljače – 5. ožujka radnim danom od 10 – 16 sati




 

 
Copyright(c) 2007 - HAZU, Kabinet grafike
Sva prava pridržava